20. siječnja, 2012. godine oko 10.30 sati županiski centar 112 u Gospiću je dobio poziv sa zahtjevom za intervencijom od stranih turista, njemačkih državljana, koji su se sa svojim terenskim automobilom zakopali u sniježni nanos te se ne mogu sami izvući iz te situacija. Djelatnik centra 112 je standardnom procedurom u konferenciski razgovor uključio i HGSS Stanicu Gospić. Nesretni pustolovi su nam objasnili da se zapravo u tom snježnom nanosu nalaze već tri dana, te da su se pokušali sami otkopati, kada su izgubili svaku nadu odlučili su se pozvati pomoć. Za početak je trebalo utvrditi gdje se nalaze. Problem je bio taj što oni nisu sa sigurnosti mogli objasniti gdje su. Nakon par minuta objašnjavanja je lokacija određena te je pripremljena žurna akcija izvlačenja turista zarobljenih duboko u pustoj planini. Problem je bio veći tim što se spremalo sniježno nevrijeme pa je akcija spašavanja morala dobiti oznaku hitnosti. Kako ni sami nismo znali kolika je prohodnost planinskim cestama pristupili smo spašavanju iz dva različita smjera, i uzkoro stigli do njih. Samo izvlačenje je zapravo trajalo vrlo kratko. Upotrijebili smo auto vitlo i za manje od 5 minuta ih izvukli iz sniježnog nanosa. Oni sami su se osjećali dobro, nisu bili niti ozlijeđeni niti pothlađeni, pa je krenuo povratak niz planinu. Morali smo se kretati iznimno oprezno jer je cesta ispod sloja snijega bila u potpunosti zaleđena, pa je krajnji oprez bio nužan. Naravno da sve ne prođe glatko morali smo s planinske ceste ukloniti i par srušenih jela koje su pale u međuvremenu. Kako smo s tim problemom često suočeni, motorna pila je postala standardni dio opreme u svakom vozilu pa je i taj problem brzo riješen. Od mladog njemačkog para smo doznali da su krenuli na pustolovno putovanje od Skandinavije do Indije. Hrvatska im je jedna od destinacija za koju su odvojili 4 do 5 tjedana. Da sada su već kod nas 3 tjedna, a iduća im je destinacija Paklenica, pa onda polako južnije. Nakon ugodnog razgovora uz vatricu i velebitsko pivo na Krasnom smo simpatičnom mladom paru poželjeli puno sreće i podsjetili ih na oprez, te im objasnili veličinu ovakove pogreške, da su sa pozivom zakasnili samo par sati njihov bi pohod završio ovdje na Valebitu, a po auto bi išli tek na proljeće, kada se otope snijegovi. Dok smo im to objašnjavali nebom su parale munje, a uz potmulu grmljavinu iz oblaka je sipao gust snijeg.  Mi smo se vratili toplom domu, a oni na dalek put.  Uz puno riječi zahvale obećali pisati negdje iz Pakistana ili Indije.